Glas Evropske unije i njenih građana se čuje širom sveta. Od Azije i Pacifika do Afrike, Evrope i srednje Azije, od šireg Bliskog Istoka do obe Amerike, diplomatska mreža Evropske unije seže u sve delove sveta i vrši pozitivan uticaj u pogledu ljudskih prava, podrške demokratiji, migracija, razvoja, reagovanja na krize, bezbednosti, doprinosa odbrani i jačanju otpornosti i kapaciteta društava. EU i njene građane širom sveta predstavlja 139 delegacija koje grade mreže i partnerstva i promovišu vrednosti i interese EU.

Evropska unija od potpisivanja Rimskih ugovora 1957. uživa šest decenija nezapamćenog mira, prosperiteta i bezbednosti. Evropske zemlje koje žive u miru jedne sa drugima doprinose i mirnijem svetu.

Od 6 do 28

Evropska unija je jedinstveno ekonomsko i političko partnerstvo 28 evropskih zemalja koje zajedno pokrivaju veliki deo kontinenta. Prvi koraci su podrazumevali podsticanje ekonomske saradnje: ideja je bila da će zemlje koje trguju jedne sa drugima postati međusobno ekonomski zavisne i da će zato izbegavati sukobe. Šest zemalja je 1951. osnovalo Evropsku zajednicu za ugalj i čelik, a 1957. Evropsku ekonomsku zajednicu i Evropsku zajednicu za atomsku energiju: Belgija, Francuska, Italija, Luksemburg, Nemačka i Holandija. Od tada su se EU pridružile još 22 zemlje, između ostalog i istorijskim proširenjem iz 2004. koje je označilo ponovno ujedinjenje Evope nakon decenija podela, a potom su usledila dalja proširenja 2007. i 2013

EU je za naše susede i ostale zemlje i dalje privlačan projekat. Politika proširenja EU ima za cilj da pripremi za članstvo one evropske zemlje koje teže pristupanju EU i kojima je u tom pogledu data evropska perspektiva. Aktuelni proces proširenja obuhvata pet zemalja kandidata (Albanija, Bivša Jugoslovenska Republika Makedonija, Crna Gora, Srbija i Turska) i dva potencijalna kandidata (Bosna i Hercegovina i Kosovo*). EU je za period između 2014. i 2020. namenila 11,7 milijardi evra kako bi pomogla njihovu transformaciju i modernizaciju. Podrška je usmerena na vladavinu prava, osnovna prava, privredni razvoj i konkurentnost kao i na rad demokratskih institucija i reformu javne uprave.

Naš proces proširenja je od vitalnog značaja za Zapadni Balkan. Crna Gora i Srbija su nedavno otvorile nova poglavlja u sklopu pristupnih pregovora. Mi posredujemo u dijalogu između Beograda i Prištine što obema stranama omogućuje napredak na putu ka EU. Sporazum o stabilizaciji i pridruživanju sa Kosovom je stupio na snagu u aprilu 2016. Bosna i Hercegovina je rešila otvorena pitanja kao naredni korak na svom putu evrointegracija te Komisija sada priprema mišljenje o zahtevu Bosne i Hercegovine za članstvo u Evropskoj uniji.

Srbija i Kosovo*

Evropska unija posreduje u dijalogu za normalizaciju odnosa između Beograda i Prištine. U tom okviru je između Srbije i Kosova 2013. postignut Briselski sporazum. Evropska unija nastavlja da sarađuje sa obema strana na potpunom sprovođenju svih sporazuma postignutih u dijalogu.

*Ovo označavanje ne dovodi u pitanje stavove o statusu i u skladu je sa SB UN 1244/1999 i mišljenjem Međunarodnog suda pravde o proglašenju nezavisnosti Kosova.

Bosna i Hercegovina: Od rata do praga članstva u EU: od 2004. do danas

Evropska unija igra značajnu ulogu u obnovi ratom razorene Bosne i Hercegovine. Ponudila joj je evropsku perspektivu i u tom kontekstu sa vlastima radi na sprovođenju političkih reformi i privrednom razvoju i tako doprinosi naporima Bosne i Hercegovine da postane mirna i multietnička država. Bosna i Hercegovina je u februaru 2016. podnela zahtev za punopravno članstvo u EU. Građani Bosne i Hercegovine dosledno daju podršku članstvu u EU kao najboljem putu ka prosperitetu, miru i stabilnosti. Osim toga, Savet bezbednosti UN je u decembru 2014. dao mandat EU da uspostavi vojnu misiju za stabilizaciju u Bosni i Hercegovini – EUFOR Althea – sa ciljem postizanja bezbednosti i stabilizacije za obnovu i budući razvoj zemlje.

Obnova ratom razorenog Mostara: 2004.

EU je u julu 2004. preuzela upravu nad Mostarom u Bosni i Hercegovini koji je bio opustošen tokom ratova u Jugoslaviji. Grad je pre rata koji je prouzrokovao podele i razaranja bio primer multikulturalnog suživota Hrvata i bosanskih muslimana. EU je 2004. preuzela upravu nad gradom čiji je broj stanovnika bio sveden sa 127.000 na 60.000. Za glavnog upravnika EU postavljen je Hans Košnik koji je predvodio tim inženjera, zvaničnika lokalne vlasti i policije u obnovi grada. Mostar je obnovljen nakon dve godine.

 

Evropska unija i susedstvo

Evropska unija i njene države članice dele istoriju i veliki broj zajedničkih interesa sa svojim susedima. Politika evropskog susedstva reguliše odnose EU sa 16 najbližih istočnih i južnih suseda. Na jugu su to Alžir, Egipat, Izrael, Jordan, Liban, Libija, Maroko, Palestina*, Sirija i Tunis, a na istoku: Jermenija, Azerbejdžan, Belorusija, Gruzija, Moldavija i Ukrajina. Rusija učestvuje u aktivnostima prekogranične saradnje u okviru evropske politike susedstva, ali nije njen deo. Evropska politika susedstva je pokrenuta i razvijena sa ciljem da spreči pojavu novih podela između proširene EU i njenih suseda i unapredi uzajamni prosperitet, stabilnost i bezbednost EU i susednih zemalja. Zasniva se na vrednostima demokratije, vladavine prava i poštovanja ljudskih prava. Njen cilj je da ostvari što bliže političko udruživanje i najviši mogući nivo ekonomske integracije. EU izdvaja 15,4 milijardi evra za dobro upravljanje, demokratiju, vladavinu prava i ljudska prava, privredni razvoj za stabilizaciju, bezbednost, te migracije i mobilnost.

Tunis

Odmah po okončanju revolucije iz 2011, EU se obavezala da će podržati tranziciju Tunisa ka demokratiji, slobodi i socijalnoj pravdi. Finansijski doprinos saradnji je više nego udvostručen; EU je od 2011. pružila podršku Tunisu u vrednosti od 3,5 milijardi evra kombinovanjem bespovratne i makrofinansijske pomoći i kredita. Tunis je 1. januara 2016. postao prva arapska zemlja sa punim učešćem u programu Horizon 2020 za istraživanje i inovacije koji je tunižanskim istraživačima i naučnim krugovima otvorio nove mogućnosti.

Gruzija

EU i Gruzija su u junu 2014. potpisale Sporazum o pridruživanju koji, zajedno sa Sporazumom o dubokoj i sveobuhvatnoj zoni slobodne trgovine, polaže temelje za dalekosežnu političku i ekonomsku integraciju Gruzije sa EU. Cilj politike prema. Gruziji je konsolidacija demokratije i vladavine prava, unapređenje ljudskih prava i dobrog upravljanja i podsticanje njenog privrednog razvoja.

EU je i dalje snažno posvećena svojoj politici podrške teritorijalnom integritetu Gruzije u okviru njenih međunarodno priznatih granica kao i interakciji sa otcepljenim regionima Abhazijom i Južnom Osetijom u sklopu pružanja podrške pronalaženju dugoročnog rešenja sukoba. Posmatračka misija EU je od 2008. prisutna u blizini administrativne granice.

EU daje Gruziji preko 100 miliona evra godišnje za prioritetne oblasti u zemlji kao što su reforma javne uprave, poljoprivrede i ruralnog razvoja i pravosuđa.

Po usvajanja odluke u Parlamentu, Savet je 27. februara odlučio da ukine vize Gruziji čime je otvoren put za bezvizni režim putovanja za građane Gruzije u zonu Šengena za boravak do 90 dana.

 

Evropska unija bezbednosti i odbrane

Evropa je suočena sa mnogobrojnim bezbednosnim izazovima poput terorizma, trgovine ljudima i krijumčarenja ili hibridnim pretnjama od strane državnih i nedržavnih aktera. Za većinu Evropljana, bezbednost je danas zadatak broj jedan.

Ovo zahteva snažnu Evropsku uniju, koja može da unapređuje mir i bezbednost svojih država članica i građana. Evropska unija je zahvaljujući zajedničkoj bezbednosnoj i odbrambenoj politici (ZBOP) postala jedan od najvećih nosilaca bezbednosti sprovođenjem civilnih i vojnih misija koje su trenutno raspoređene u preko 10 zemalja u okruženju i šire. Misije doprinose obavljanju niza važnih bezbednosnih zadataka poput očuvanja mira, sprečavanja sukoba ili jačanja kapaciteta policijskih ili vojnih snaga u našim partnerskim zemljama.

Počev od 2002. godine EU je poslala više od 30 civilnih i vojnih misija u zemlje Evrope, Afrike i Azije, u okviru programa svoje Zajedničke bezbednosne i odbrambene politike.

Kako bi ispunila sve veća očekivanja građana i partnera, Evropska unija je nedavno napravila odlučne korake ka daljem jačanju evropske bezbednosti i odbrane. Globalna strategija EU iz 2016. podrazumeva paket od tri međusobno povezana elementa: 1) novi nivo ambicije i niz konkretnih mera koje će omogućiti EU da brzo i delotvorno odgovori na spoljne krize, naročito one u njenom susedstvu, da jača bezbednosne kapacitete u partnerskim zemljama i da doprinese rešavanju pretnji poput terorizma, proliferacije ili hibridnih pretnji kako bi unapredila zaštitu EU i njenih građana 2) Akcioni plan za evropsku odbranu, uključujući fond za finansiranje razvoja sposobnosti i saradnje u oblasti bezbednosti i 3) niz predloga za jačanje saradnje između EU i NATO-a koji se nadovezuju na potpisivanje istorijske zajedničke deklaracije EU i NATO u julu 2016.

Realizacija ovog paketa je u toku, a veliki napredak je već ostvaren za kratko vreme njegovog sprovođenja započetog januara 2017. Evropski savet je na martovskom zasedanju razmotrio taj napredak, a ovo pitanje će ponovo biti na dnevnom redu u junu.

Podrška helsinškom mirovnom procesu: 1975.

Evropska unija je odigrala važnu ulogu u koordinaciji stavova svojih članica i u pregovorima pre i tokom konferencije o bezbednosti i saradnji u Evropi (KEBS, kasnije OEBS) održane u Helsinkiju 1975. godine. Završni akt iz Helsinkija je iste godine potpisao tadašnji premijer Italije Aldo Moro u svojstvu predsednika Saveta evropskih zajednica. Helsinški proces je u velikoj meri smirio tenzije uzrokovane Hladnim ratom. EU od osnivanja OEBS-a igra presudnu ulogu u njegovom radu.

Saradnja između OEBS-a i EU je tokom godina proširena i produbljena.

Proširenje Ugovora o neširenju nuklearnog oružja: 1995.

EU je 1995. izdejstvovala proširenje Ugovora o neširenju nuklearnog oružja. Na Evropskom savetu održanom u junu 1994. na Krfu, lideri EU su postigli dogovor o zajedničkom delovanju na unapređenju sistema neširenja nuklearnog oružja i to kroz bezuslovno i neograničeno proširenje Ugovora. EU je posredstvom diplomatskih nota ubedila zemlje poput Ukrajine, Alžira, Argentine i Čilea da usklade svoje stavove sa EU. Napori EU su rezultirali uspehom i imali pozitivan ishod na konferenciji o reviziji Ugovora 1995.

Iran

Nakon višegodišnjeg diplomatskih napora na čijem čelu je bila EU, u julu 2015. je postignut istorijski sporazum o iranskom nuklearnom programu. Sastancima je predsedavala visoka predstavnica Federika Mogerini, a u njima su učestvovali i predstavnici Irana, Francuske, Nemačke, Ujedinjenog Kraljevstva, Kine, Rusije i Sjedinjenih Država. Visoka predstavnica sada koordinira radom zajedničke komisije za nadzor nad sprovođenjem sporazuma koji već donosi pozitivne rezultate.

Sve strane poštuju preuzete obaveze. Međutim, sprovođenje sporazuma predstavlja permanentni zadatak i moramo da učinimo više kako bi bio sproveden u potpunosti i na delotvoran način tokom čitavog njegovog trajanja.

Sporazum je omogućio i otvaranje novog poglavlja u odnosima EU i Irana. Konkretni rezultati su već postignuti: ostvaren je rast bilateralne trgovine od 43 odsto u periodu od samo godinu dana. Naš cilj je postepeno povećanje angažmana u različitim sektorima, uključujući ljudska prava. Osim toga, spremni smo da iskoristimo ovu priliku da podržimo zemlje u regionu u izgradnji povoljnijeg okruženja za regionalnu saradnju. Ovo je najbolji primer diplomatije EU.

EUNAVFOR MED operacija Sofija

Operacija Sofija je pokrenuta u junu 2015. u sklopu sveobuhvatnog odgovora EU na pitanje migracija čiji je cilj ne samo sprovođenje neposrednih kratkoročnih mera već i otklanjanje glavnih uzroka migracija, uključujući sukobe, siromaštvo, klimatske promene i progon. Cilj operacije je suzbijanje trgovine i krijumčarenja ljudi preduzimanjem mera protiv kriminalnih mreža u centralnim delovima Sredozemlja i razbijanjem poslovnog modela krijumčara. Do sada je u operaciji uhapšeno preko 100 osumnjičenih krijumčara i trgovaca ljudima, onesposobljeno je 405 plovila i spaseno više od 33.000 života.

Operacija Atalanta

Zahvaljujući pomorskoj operaciji EU u Somaliji i dejstvom drugih operativnih grupa za borbu protiv gusarenja, u kombinaciji sa merama samozaštite koje je preduzela brodarska industrija, broj gusarskih napada je značajno smanjen od 2012. godine.

Uspeh operacije Atalanta se može pripisati nizu faktora: efikasna prevencija i prekid aktivnosti na moru; pravni postupak EU u okviru kog je 160 osumnjičenih gusara prebačeno u EU i države u regionu radi krivičnog gonjenja, te snažna veza sa brodarstvom zasnovana na međusobnom poverenju koje se ostvaruje kroz redovni angažman i registraciju u pomorskom centru za bezbednost (MSCHOA). Kohezivni plan delovanja dogovoren sa međunarodnim vladama i regionalnim pomorskim snagama takođe doprinosi jačoj saradnji i koordinaciji u borbi protiv somalijskih gusara.

 

Međunarodna saradnja i razvoj

Saradnja sa zemljama u razvoju je pristuna od samog početka evropskog projekta. EU je jedini donator na svetu koji pomaže svim nestabilnim ili zemljama u kojima vladaju sukobi. EU je takođe najveći donator razvojne i humanitarne pomoći na svetu. Primera radi, EU je samo tokom 2015. godine zajedno sa državama članicama izdvojila 68 milijardi evra u vidu zvanične razvojne pomoći.

Razvojna pomoć EU dopire do oko 150 zemalja.

Nekoliko zemalja u razvoju je proteklih godina doživelo snažan ekonomski rast i uspelo da umanji svoje siromaštvo. EU je zato 2014. počela da postepeno ukida direktnu pomoć velikim zemljama poput Indije i Malezije ili velikog broja zemalja Latinske Amerike. Ovaj proces se naziva „stepenovanje”. Umesto toga, sve se više fokusiramo na one najsiromašnije delove sveta. U periodu od 2014. do 2020. oko 75 odsto pomoći EU će biti dodeljeno takvim zemljama, koje su pritom podložne čestim prirodnim katastrofama i izbijanju sukoba, zbog čega su njihovi građani u posebno teškom položaju.

Godina 2015. je bila ključna za održivi razvoj širom sveta. Svetski lideri su na 70. generalnoj skupštini UN održanoj 25. septembra 2015. usvojili novi globalni okvir održivog razvoja: Agendu za održivi razvoj do 2030. (u daljem tekstu Agenda) čiju okosnicu čine ciljevi održivog razvoja.

EU je aktivno učestvovala u oblikovanju Agende koja je postala svetski plan za globalni održivi razvoj. Agenda je posvećena iskorenjivanju siromaštva i postizanju održivog razvoja do 2030. godine širom sveta. Sedamnaest ciljeva održivog razvoja i njihovih 169 potciljeva imaju globalni karakter, univerzalno su primenjivi i međusobno povezani.

Trgovina i regionalna integracija

Naš cilj je jačanje institucija i kapaciteta partnerskih zemalja kako bi se podstakla trgovina i unapredila politika regionalne integracije. Inicijativa „Pomoć za trgovinu” stimuliše uspostavljanje snažnih regionalnih tržišta i pomaže, na primer, zemljama ACP-a da pripreme sporazume o ekonomskom partnerstvu, čime im se omogućuje postepena integracija u svetsku privredu. EU i njene države članice su već nekoliko godina zaredom najveći pružaoci pomoći. Pomoć EU je u 2013. iznosila 11,7 milijardi evra, odnosno 31 odsto globalnih sredstava u okviru inicijative „Pomoć za trgovinu”.

EU je najveći trgovinski partner zemalja u razvoju. U periodu od 2000. do 2015, zemlje u razvoju su povećale svoj udeo u izvozu na globalnom nivou sa 30 na 43 odsto.

Infrastruktura (saobraćaj i komunikacije)

Naš cilj je stvaranje saobraćajnih mreža i održivih načina komunikacije na nacionalnom, regionalnom i međuregionalnom nivou kao i unapređenje primene informaciono-komunikacionih tehnologija radi prevazilaženja digitalnog jaza.

EU doprinosi borbi protiv siromaštva pružanjem podrške za izgradnju i obnovu preko 94.000 kilometara puta (2004-2014) kako bi ljudima omogućila transport robe i hrane u njihovim zemljama, a u cilju jačanja lokalne privrede.

Voda i energija

Inicijativa EU za vodu doprinosi obezbeđivanju pijaće vode dobrog kvaliteta za sve, dok energetska inicijativa EU za cilj ima bolji pristup savremenoj, pristupačnoj, održivoj, čistoj i delotvornoj energiji.

U periodu od 2004. do 2014. godine  74 miliona ljudi je dobilo pristup kvalitetnoj pijaćoj vodi čime je broj onih koji nemaju pristup pijaćoj vodi prepolovljen.

Ruralni razvoj, poljoprivreda i osiguravanje hrane

Naš cilj je da se osigura dovoljna količine hrane u zemljama u razvoju i pruži podrška strateškom rešavanju problema gladi u zemljama koje su njime najpogođenije. Naglasak je na prevenciji, razvoju sigurnosnih mreža i unapređenju pristupa resursima. U oblasti poljoprivrede i ruralnog razvoja, ovo znači podsticanje pristupa zemljištu, vodi i sredstvima, intenziviranje proizvodnje u održivim uslovima na duže staze i podsticanje konkuretnosti na regionalnim i međunarodnim tržištima.

U periodu od 2004. do 2014. kroz socijalne transfere vezane za osiguravanje hrane, pomoć je obezbeđena za 58,7 miliona ljudi.

Održivo upravljanje životnom sredinom

Ciljevi: pružanje podrške naporima partnerskih zemalja da dimenziju očuvanja životne sredine učine sastavnim delom razvoja; očuvanje i održivo upravljanje prirodnim resursima; pružanje pomoći za ublažavanje klimatskih promena, pri čemu je posebna pažnja posvećena najnerazvijenijim zemljama i malim ostrvskim državama; kao i doprinos sprečavanju prirodnih katastrofa i uspostavljanju globalnog sistema za nadzor nad životnom sredinom.

1,9 miliona kvadratnih kilometara šuma je pod zaštitom, a kontinuiranim naporima za konzervaciju u periodu od 2004. do 2014. godine zaštićena područja su proširena za 1,1 milion kvadratnih kilometara.

Upravljanje, demokratija, ljudska prava i podrška privrednim i institucionalnim reformama

Naš cilj je pružanje podrške javnom i civilnom sektoru i unapređenju globalnog upravljanja, promociji dijaloga sa civilnim društvom u okviru jedne zemlje, viši nivo decentralizacije, jačanje uloge parlamenata i nacionalnih mehanizama čija je svrha da omoguće održavanje slobodnih i transparentnih izbora. Ovo je praćeno podsticanjem poštovanja ljudskih prava, borbe protiv korupcije, unapređenjem osnovnih standarda rada i podrškom privrednim i institucionalnim reformama, sa naročitim akcentom na upravljanje javnim finansijama.

EU je u periodu od 2000. do 2017. na poziv partnerskih zemalja rasporedila 133 izborne posmatračke misije i 77 manjih izbornih ekspertskih misija sa preko 8.800 posmatrača u Aziji, Latinskoj Americi, Africi i na Balkanu. Izborne posmatračke misije se upućuju kako bi podigle nivo transparentnosti izbornog procesa i osnažile poverenje glasačkog tela i demokratske institucije. EU često šalje svoje misije kako bi podržala demokratsku tranziciju zemalja, kao što je bio slučaj sa Mijanmarom 2015. i Gambijom 2017, ili kako bi učvrstila demokratsku stabilnost u konfliktnim situacijama, kao što je bio slučaj sa misijom u Avganistanu 2014. godine. Izborne posmatračke misije po pravilu daju preporuke za unapređenje izbornog okvira u kontekstu budućih izbora nakon čega EU sistematski prati njihovo sprovođenje.

Prevencija sukoba i nestabilne države

Naš cilj je doprinos sprečavanju kriza, sukoba i prirodnih katastrofa. U oblastima u kojima je proglašena kriza, doprinos EU se ogleda u pružanju osnovnih usluga i zadovoljavanju potreba u saradnji sa civilnim društvom i telima UN, dok na duže staze radi na uspostavljanju održivih institucija.

25 intervencija za sprečavanje i rešavanje kriza i upravljanje njima od 2004-2014

Nova Globalna strategija Evropske unije ističe značaj blagovremenog reagovanja na prevenciju kriznih situacija. Ona takođe ističe i značaj integrisanog i sveobuhvatnog pristupa sukobima, čije je polazište zajednička analiza zahvaljujući kojoj se svi instrumenti koji su nam na raspolaganju stavljaju u službu razrešenja sukoba i čiji je zadatak da rešava različite međusobno povezane nivoe sukoba kao i da istakne posvećenost EU saradnji sa našim partnerima.

EU sarađuje sa UN na jačanju kapaciteta za rano upozoravanje kako bi utvrdila potencijalne rizike i premostila jaz između upozorenja i odgovora.

Rano upozoravanje je neophodno za sprečavanje nastanka, ponovnog javljanja ili eskalacije nasilnog sukoba. Ključ je, međutim, u pravovremenom delovanju. Posredovanje ne treba posmatrati samo kao delotvoran instrument za rešavanje sukoba, već i za njegovo sprečavanje. Održivi mir se može postići samo zaključivanjem sveobuhvatnih sporazuma koji se zasnivaju na sveobuhvatnim i trajnim regionalnim i međunarodnim partnerstvima koja EU podstiče i podržava.

Izgradnja i očuvanje mira su neraskidivo povezani sa inkluzivnim razvojem, otpornošću i ljudskim pravima.

Ljudski razvoj (zdravstvo, obrazovanje)

Naš cilj je da se značajno doprinese naporima partnerskih zemalja u pogledu osiguravanja univerzalnog pristupa zdravstvu i obrazovanju. Evropska komisija finansira mere za borbu protiv HIV-a/AIDS-a, malarije i tuberkuloze, te mere za unapređenje seksualnih i reproduktivnih prava. U oblasti obrazovanja, prioriteti su organizacija kvalitetnog osnovnog i stručnog obrazovanja i otklanjanje nejednakosti, pri čemu se poseban akcenat stavlja na obrazovanje devojčica. U regionima u razvoju, osnovnu školu pohađa 90 odsto dece. U periodu između 2004. i 2012. u osnovno obrazovanje je uključeno 13,7 miliona dece čime je smanjena razlika između broja dečaka i devojčica na tom nivou obrazovanja.

Zahvaljujući sredstvima EU, u protekloj deceniji je skoro 14 miliona dece bilo uključeno u osnovno obrazovanje. U periodu između 2004. i 2012. 7,7 miliona ljudi je prošlo kroz tehničko i stručno obrazovanje i osposobljavanje. Preko 7,5 miliona dece je rođeno u prisustvu obučenih zdravstvenih radnika, zahvaljujući čemu je spasen veliki broj majki i beba.

Broj smrtnih slučajeva malarije i broj obolelih od HIV-a su smanjeni, čemu je doprinela veća dostupnost antiretrovirusne terapije HIV-a (između 2002. i 2014, kombinovanu antiretrovirusnu terapiju HIV-a je primilio 570.000 ljudi sa uznapredovalom infekcijom ovog virusa). EU je finansirala izgradnju, obnovu i opremanje više od 8.500 zdravstvenih centara u tom istom periodu.

Evropska inicijativa za demokratiju i ljudska prava obuhvata aktivnosti pružanja podrške demokratiji i dobrom upravljanju i programe podrške za očuvanje životne sredine i prirodnih resursa, promociju rodne ravnopravnosti, zdravlja, prevencije sukoba, upravljanje migracionim tokovima, te programe podrške civilnom društvu i organima lokalne vlasti.

Srednjeročna i dugoročna podrška rešavanju potreba prihvatnih zajednica i sirijskih izbeglica u Libanu

Pet miliona evra je odvojeno u okviru odgovora EU na krizu u Siriji sa ciljem da se lokalnom stanovništvu i sirijskim izbeglicama omogući da počnu da ostvaruju prihode.

Korisnice obuke, po 25 Libanki i Sirijki u svakom ciklusu, osim novih veština u oblasti ugostiteljstva, stiču i poslovne sposobnosti koje im omogućuju da od novostečenih veština zarade za život.

Posebna pažnja se posvećuje zemljama koje su „zapostavljene“ u pogledu pomoći kao i nestabilnim državama. EU je potpisala Deklaraciju o delotvornoj pomoći koja predstavlja najveći poduhvat ikada preduzet za unapređenje koordinacije pomoći koji zemljama korisnicama daje veću kontrolu nad politikama.

Sveobuhvatni pristup

Podrška EU Centralnoafričkoj Republici

Evropska unija je od 2013. prikupila preko 500 miliona evra kako bi brzo odgovorila na krizu u Centralnoafričkoj Republici. U skladu sa svojim sveobuhvatnim pristupom, Evropska unija je iskoristila sve instrumente u oblasti humanitarne pomoći, razvoja i bezbednosti, uključujući vojnu i izbornu posmatračku misiju te je uspostavila prvi evropski multidonatorski poverenički fond (Bêkou). Dragocenu pomoć su pružile i Ujedinjene nacije, Svetska banka i bilateralni donatori Centralnoafričkoj Republici.

Podrška EUMaliju

EU je 2013. značajno povećala svoj dejstvo u Maliju, pre svega učešćem u potpisivanju sporazuma iz Uagadugua (18. juna 2013) koji je omogućio prekid vatre na severu zemlje i održavanje opštih izbora. EU je uputila izbornu misiju koja je posmatrala predsedničke izbore 2013. i podržala izborni proces sredstvima u iznosu od 17 miliona evra. Zajedno sa Francuskom je bila domaćin donatorske konferencije održane 15. maja 2013. na kojoj je prikupljeno 3,25 milijarde evra, uključujući 523 miliona na koje se obavezala sama EU. Evropska unija podržava sprovođenje malijskog mirovnog sporazuma potpisanog 2015. i učestvuje u međunarodnom postupku nadgledanja njegovog sprovođenja.

Trgovina

Kada je u pitanju globalna trgovina, EU zauzima vodeći položaj. Otvorenost našeg trgovinskog režima je od EU stvorila najvećeg aktera na globalnoj trgovinskoj sceni i region  i dobrog poslovnog partnera. EU je zauzela ovu značajnu poziciju zahvaljujući zajedničkom nastupu na globalnoj sceni.

Kao jedna od članica Svetske trgovinske organizacije i zahvaljujući zaključivanjem bilateralnih sporazuma sa velikim brojem važnih partnera širom sveta, EU već nekoliko decenija igra ključnu ulogu u otklanjanju prepreka za trgovinu. Njeno dejstvo je omogućilo procvat izvoznih preduzeća iz EU i otvaranje preko 30 miliona radnih mesta, odnosno svakog sedmog radnog mesta u Evropi, dok evropski potrošači zahvaljujući tome imaju širok izbor pristupačnih proizvoda. Osim toga, EU neumorno radi kako bi obezbedila pravične uslove poslovanja za preduzeća iz EU podizanjem carinskih dažbina kada je to neophodno kako bi ih zaštitila od nelojalne konkurencije iz inostranstva. Uspeh EU je neraskidivo vezan za uspeh naših trgovinskih partnera, kako iz razvijenih tako i iz zemalja u razvoju. Održivi razvoj zato predstavlja okosnicu naše trgovinske politike.

Jedan od primera je CETA, nedavno odobreni trgovinski sporazum sa Kanadom, bliskim saveznikom sa kojim delimo vrednosti i ideale, koji će olakšati poslovanje sa Kanadom, ukloniti carinske dažbine, značajno unaprediti pristup ugovorima o javnim nabavkama i uslugama, te otvoriti nove mogućnosti na kanadskom tržištu usluga za preduzeća iz EU. CETA postavlja nove standarde za napredne trgovinske sporazume i omogućuje uzajamnu podršku privrednog rasta, društvenog razvoja i zaštite životne sredine.

 

EU vrata svog tržišta drži širom otvorena za zemlje koje su posvećene ljudskim pravima, pravima radnika i zaštiti životne sredine, a mi podržavamo naše partnere u njihovim naporima da kroz trgovinu ostvare održivi privredni razvoj.

EU je primamljivo tržište za poslovanje:

  • Imamo 500 miliona potrošača koji traže kvalitetne proizvode.
  • Imamo najveće jedinstveno tržište na svetu sa transparentnim pravilima i propisima.
  • Imamo predvidljiv pravni okvir za investicije koji je među najotvorenijima u svetu.
  • Naše tržište je najotvorenije prema zemljama u razvoju.
  • Evropa svakog dana izvozi i uvozi robu u vrednosti od nekoliko stotina miliona evra.
  • Evropa je najveći svetski izvoznik proizvoda i usluga, a sama predstavlja najveće izvozno tržište za oko 80 zemalja.
  • Članice Evropske unije ostvaruju 16 odsto svetskog uvoza odnosno izvoza.

 

Evropska civilna zaštita i humanitarne operacije

EU je ponosna na to što je lider u pužanju humanitarne pomoći, obezbeđivanju nužnih zaliha i podrške onima u nevolji, bilo da se radi o prirodnim katastrofama ili sukobima.

Humanitarna pomoć EU svake godine dopre do preko 120 miliona žrtava sukoba i katastrofa.

Jedan od sveobuhvatnih ciljeva EU je spasavanje i očuvanje života, sprečavanje i ublažavanje ljudskog stradanja i očuvanje integriteta i dostojanstva stanovništva pogođenog spomenutim kriznim situacijama. EU postiže ovo zahvaljujući brzoj i delotvornoj isporuci pomoći u vanrednim situacijama kroz humanitarnu pomoć i civilnu zaštitu. Najnovije informacije o vanrednim i kriznim situacijama širom sveta možete pratiti u dnevnom biltenu ECHO-a.

Sirija

EU je vodeći donator u međunarodnim naporima za rešavanje krize u Siriji. Finansiramo isporuku humanitarne pomoći raseljenima licima unutar Sirije i njenim izbeglicama.

Izbeglička kriza u Evropi

Izbeglice u Grčkoj, Turskoj i na Zapadnom Balkanu dobijaju neophodnu pomoć koju isporučuju humanitarne organizacije finansirane od strane EU i Mehanizma EU za civilnu zaštitu.

Južni Sudan

EU je jedan od najvećih donatora humanitarne pomoći Južnom Sudanu i podržava aktivnosti usmerene na spasavanje života u najugroženijim zajednicama.

 

Humanitarna pomoć u hrani

Komisija od 2010. godine pomaže preko 100 miliona ljudi suočenih sa akutnim nedostatkom hrane, između ostalih one pogođene sušama ili prirodnim katastrofama, a obezbeđuje i hranu raseljenim licima i izbeglicama.

Mehanizam EU za civilnu zaštitu

Svaka zemlja na svetu može da zatraži pomoć od Mehanizma EU za civilnu zaštitu.

Od njegovog pokretanja 2001. godine, Mehanizam EU za civilnu zaštitu je nadgledao preko 400 katastrofa i primio preko 250 zahteva za pomoć.

Intervenisao je u nekim od najrazornijih katastrofa koje je svet ikada video, poput zemljotresa na Haitiju (2010), trostruke nesreće u Japanu (2011), tajfuna Haijan koji je pogodio Filipine (2013), poplava u Srbiji i Bosni i Hercegovini (2014), epidemije ebole (2014), sukoba u Ukrajini (2014), zemljotresa u Nepalu (2015), izbegličke krize u Evropi, uragana Metju na Haitiju i šumskih požara u Čileu (2016).

Smanjenje rizika od katastrofa

Značajan deo ove pomoći (u 2016. je iznosio devet odsto ukupnih sredstava humanitarne pomoći) je usmeren na poboljšanje pripremljenosti i smanjenje rizika u zajednicama koje su podložne katastrofama

Humanitarna sredstva Komisije za smanjenje rizika od katastrofa su u 2016. doprla do oko 24 miliona ljudi širom sveta.

Raseljeni

Preko 70 odsto humanitarne pomoći EU je usmereno na podršku prisilno raseljenim licima.

Humanitarna pomoć EU je tokom 2016. doprla do najmanje 40 miliona ljudi.

Obrazovanje u vanrednim situacijama

EU u okviru svojih humanitarnih programa daje prioritet obrazovanju dece u vanrednim situacijama i to obezbeđivanjem sredstava za pristup formalnom i neformalnom obrazovanju, uključujući sticanje praktičnih veština, stručno obrazovanjo, rekreativne aktivnosti i psihosocijalnu pomoć. Deca takođe ostvaruju prednosti ove pomoći kroz nabavku školskog materijala i uspostavljanja obrazovnih ustanova.

Do kraja 2016. godine  skoro četiri milijarde dece širom sveta je učestvovalo u obrazovnim projektima EU.

Volonteri za humanitarnu pomoć EU

Inicijativa Volonteri za humanitarnu pomoć EU okuplja volontere i organizacije iz zemalja širom sveta koji rade na isporuci humanitarne pomoći i jačanju kapaciteta i otpornosti lokalnih zajednica koje su pogođene katastrofama.

Građani EU preko ove inicijative imaju priliku da obavljaju humanitarni rad i pomažu ljudima pogođenim krizama, dok oni iz trećih zemalja mogu da učestvuju u projektima izgradnje kapaciteta. U okviru inicijative biće moguće i volontiranje na i preko interneta.

Do kraja 2017. će na terenu biti raspoređeno 194 volontera za humanitarnu pomoć EU.

Klimatske promene

EU predvodi globalnu borbu protiv klimatskih promena. Snažna spoljna dimenzija energetske unije EU, i njena napredna klimatska politika, podrazumevaju energičnu diplomatiju koja usmerava svet ka prelasku na čistu energiju i doprinosi ostvarivanju ciljeva održivog razvoja, konkretno onog koji se tiče obezbeđivanja održive energije za sve.

Nakon usvajanja Sporazuma iz Pariza u decembru 2015, stupanje na snagu prvog univerzalnog, pravno obavezujućeg globalnog sporazuma 4. novembra 2016. je bilo moguće zahvaljujući njegovoj brzoj ratifikaciji u Evropskoj uniji.

Evropska unija je već dugo posvećena međunarodnim naporima za borbu protiv klimatskih promena i osetila je obavezu da kreiranjem energičnih politika unutar Unije da primer drugima. Da bi ostvarila svoje ambiciozne ciljeve koji su predviđeni i energetskom unijom, EU je posvećena dekarbonizaciji privrede, promovisanju tehnologija za proizvodnju čiste energije i smanjenju zavisnosti od uvoza energenata unapređenjem energetske efikasnosti. Evropa naporno radi kako bi značajno smanjila emisiju gasova sa efektom staklene bašte i istovremeno podstiče druge države i regione da slede njen primer.

U sklopu Okvirne konvencije UN o klimatskim promenama Evropska unija i njene države članice izdvajaju sredstva i pomažu zemljama u razvoju da se prilagode klimatskim promenama.

Osim toga, EU doprinosi ostvarivanju ambicioznih ciljeva na globalnom nivou:

  • održavanjem bilateralnih odnosa sa zemljama koje nisu u EU
  • politikama i inicijativama na međunarodnom i nivou EU
  • izdvajanjem sredstava za finansiranje mera za borbu protiv klimatskih promena u zemljama u razvoju.

Ključni ciljevi EU do 2020.

smanjenje emisije gasova sa efektom staklene bašte od 20 odsto u odnosu na nivo iz 1990.

povećanje udela obnovljivih izvora u ukupnoj energetskoj potrošnji na 20 odsto

povećanje energetske efikasnosti za 20 odsto

Ključni ciljevi EU do 2030.

smanjenje emisije gasova sa efektom staklene bašte od najmanje 40 odsto u odnosu na nivo iz 1990.

povećanje udela obnovljivih izvora u ukupnoj energetskoj potrošnji na najmanje 27 odsto

povećanje energetske efikasnosti za najmanje 27 odsto

Dugoročni cilj

Cilj EU je da do 2050. godine značajno smanji emisije štetnih gasova – za 80-95 odsto u odnosu na nivoe iz 1990. u sklopu napora grupe razvijenih zemalja.

 

EU i njene države članice su u 2015. izdvojile 17,6 milijardi evra za finansiranje mera u oblasti klimatskih promena u zemljama u razvoju što ih čini najvećim davaocima sredstava u ovoj oblasti. Evropska komisija je ovom iznosu doprinela sa 1,5 milijardi evra.

Novi Globalni savez za borbu protiv klimatskih promena podržava realizaciju 51 programa širom sveta i aktivan je u 38 zemalja, osam regiona i podregiona ali i na globalnom nivou. U skladu sa aktuelnim višegodišnjim finansijskim okvirom (2014-2020) ova vodeća inicijativa EU za jačanje otpornosti na klimatske promene sada ima budžet od oko 350 miliona evra i jedna je od najznačajnijih klimatskih inicijativa na svetu.

Evropska unija za budućnost

Kriza u Siriji, međunarodna izbeglička kriza, haos u Libiji, pripajanje Krima i destabilizacija istočne Ukrajine od strane Rusije, samo su neki od izazova sa kojima su poslednjih godina suočene Evropa, njene države i građani. Nijedna zemlja, ma kako velika, nije u stanju da se sama nosi sa ovakvim izazovima.

Situacija na međunarodnoj sceni će i ubuduće biti komplikovana i nestabilna zbog čega je potreba za međunarodnom saradnjom veća nego ikada. EU stoga mora da predano odigra svoju ulogu u izgradnji i očuvanju međunarodnog mira i stabilnosti, kao na primer održavanjem međunarodne konferencije o budućnosti Sirije i regiona ili koordinacijom rada zajedničke komisije za nadzor nad sprovođenjem nuklearnog sporazuma sa Iranom.

Evropska unija se u proteklih šest decenija pokazala kao dobar model saradnje između zemalja koje su nekada ratovale jedne protiv drugih.

U trenutku kada su uzdrmani sami temelji međunarodnog poretka, Evropska unija u sve većoj meri preuzima ulogu sile neophodne za očuvanje, jačanje i dalji razvoj globalnog poretka koji se zasniva na saradnji. U nedavno usvojenoj beloj knjizi o budućnosti Evrope su predstavljeni najveći izazovi i mogućnosti za Evropu u narednoj deceniji.