Da li pisac mora, ako je reč o značajnim društvenim i istorijskim prekretnicama, iskazati svoj društveni angažman i u kojoj meri je značajno i potrebno društveno angažovanje pisca, bila su samo neka od pitanja o kojima se razgovaralo na tribini „Književnost i/ili ideologija“, koju je organizovao novosadski EU info kutak u saradnji sa organizacijom „Artbox“.

Dela Radomira Konstantinovića, Danila Kiša i Vladete Jerotića su, između ostalih, bile teme o kojima su diskutovale učesnice tribine – spisateljice, naučnice i književne kritičarke Aleksandra Đurić Bosnić, Slađana Ilić i Dragana V. Todoreskov, a u kontekstu društvenog angažmana u književnosti i povezanosti književnosti i ideologije.

 „U svakom slučaju, književnost treba ostaviti onoliko slobodnu koliko to ne šteti njen estetski okvir i ono što bi trebale biti njene prevashodne zakonitosti. No, s druge strane, književnost počiva u sistemu vrednosti, ona prosto funkcioniše tako što je referentna tačka, neki sistem vrednosti kojim se bavi ili koji promoviše a koji se naravno menja. Poznati su i veliki otpori represivnim ideološkim sistemima. Uglavnom je književnost bila baš ta umetnost koja se obračunavala sa takvim sistemima. U tom smislu ne bih rekla da književnost treba da se odrekne te svoje moći, ta moć je njoj imanentna i ona je prosto negde ugrađena u prirodu nje kao umetnosti“, rekla je Aleksandra Đurić Bosnić.

Slađana Ilić istakla je da je književnost nekad imala velike uticaje i moć, ali da je danas situacija drugačija i da se to može zaključiti na osnovu konkretnih primera.

„Smatram da je nabolja ona književnost koju pisci pišu kada nemaju publiku. Pošto je stvarnost nekako romanocentrična pa najviše romana imamo, vidimo da bez obzira na to što dobiju neka priznanja, za godinu dana niko se više i ne seća tih knjiga i nikome više nisu važne jer ne ostavljaju utisak. Ja bih rekla da je to zato što izostaje ta jedina funkcija književnosti a to je da bude lepa. Ona naravno ne isključuje ono o čemu je koleginica govorila s obzirom na to da ona nastaje u različitim društvima i društvenim kontekstima, pa u književnosti svakako postoji njihov odjek“, rekla je Ilić.

Učesnice tribine govorile su i o tome koliko ideologija utiče na prirodu književnoumetničkog dela i etabliranje samih autora, koliko i koje književne tekstove možemo iščitavati u ideološkom kontekstu, te da li ideološki ključ oduzima ili dodaje vrednost književnom delu.

„Književnosti ne mogu da naude loša dela. Loša dela mogu da naude čitaocima. Ako se mi zaista složimo da je ta divna Eliotova definicija u ’Tradiciji i individualnom talentu’ tačna, a koja kaže da su u književnosti prošlost i sadašnjost u prepletu i da svako veliko delo za nijansu mora da promeni postojeći korpus književnosti, ukoliko je zaista veliko i vredno, onda bi naša priča bila lakša jer to ne čine dela koja su ideološki pamfleti, to čine samo dela vrsne knjievnosti. Međutim, kao što možemo da analiziramo npr. ženske likove kod Šekspira ili da analiziramo tipove humora u Šekspirovim komedijama, mi tako možemo da analiziramo tipove ideološkog govora kod nekih pisaca i teoretičara, a da ih pritom ne stigmatišemo i kažemo ovo je ideološki pamfletista i njegovo delo ukupno ne vredi ništa. Tako analizirati neko delo, po segmentima, i stigmatizovati i odbaciti ga za istoriju, kritiku i stvarnost, to je dosta opasan posao“, zaključila je Đurić Bosnić.

Tribina „Književnost i/ili ideologija“ organizovana je u sklopu projekta „Novi Sad#Književna jesen“ koji nastoji da unapredi kulturnu raznolikost i interkulturnu komunikaciju, te poveća aktivnu participaciju umetnika i kulturnih radnika u sferi književnosti, u skladu sa promocijom Novog Sada kao Evropske presonice kulture 2021. godine. Projekat je podržao Gradski sekretarijat za kulturu Grada Novog Sada.