U sklopu „16 dana aktivizma protiv nasilja nad ženama“, Fondacija za razvoj domaćinstva organizovala je 6. decembra u novosadskom EU info kutku diskusiju na temu položaja žena u ruralnim sredinama. O različitim aspektima života seoskih žena i njihovom osnaživanju govorile su Svetlana Selaković iz Pokrajinskog sekreterijata za socijalnu politiku, demografiju i ravnopravnost polova, Lela Tasić iz Asocijacije potrošača Srbije, Darija Šajin iz organizacije Arhus Centar Novi Sad i prof. Veselina Pelagić iz Fondacije za razvoj domaćinstva.

Pored njih, o životu žena u ruralnim sredinama govorile su i žene iz Kisača, Sonte, Iriga, Ležimira i Sremske Mitrovice, a o iskustvima sa mladima i odnosu mladih prema selu i poljoprivredi kao osnovnoj seoskoj delatnosti govorila je profesorica Dragana Borđoški i učenice iz Poljoprivredne škole sa Domom učenika u Futogu.

„Država mora da sistemski odgovori na pitanja, probleme i potrebe muškaraca i žena na selu, ali nakon što od njih, iz prve ruke, čujemo šta im je potrebno i šta mi kao društvo, i mi kao  političari treba da im pružimo. Žene se moraju uključiti u politiku, kako bi ravnopravno mogle da učestvuju u odlučivanju, bilo da se radi o lokalnom, pokrajinskom ili republičkom niovu. Treba da se organizuju i aktiviraju, a to ne znači nužno stranački angažman, već bilo koji drugi vid organizovanja, poput udruženja građana ili drugih inicijativa. Mislim da je preduslov za to edukacija“, rekla je Svetlana Selaković iz  Pokrajinskog sekreterijata za socijalnu politiku, demografiju i ravnopravnost polova.

Darija Šajin iz Arhus centra Novi Sad, organizacije koja se bavi ekologijom i zaštitom životne sredine, kaže da je važna uloga žene u procesu upravljanja otpadom.

„Komunalni otpad nastaje u domaćinstvu, a najčešće je žena ta koja ide u prodavnicu, bira, kupuje i koristi proizvode, nalazi se na mestu nastajanja i primarnog odvajanja otpada. Ukoliko se informišu i obrazuju u ovoj oblasti mogu i da zarade, na polju cirkularne, takozvane zelene ekonomije i reciklaže“, kaže ona.

Kako dodaje, lokalna samouprava je najvećim delom odgovorna za stanje u kom se nalaze žene, kao i celokupna lokalna zajednica.

Generalna skupština Ujedinjenih nacija je u sklopu rezolucije 62/136 od 18. decembra 2007. proglasila 15. oktobar Međunarodnim danom žena na selu, kako bi se prepoznala i istakla uloga i doprinos žena u ruralnim zajednicama, u unapređenju poljoprivrednog i ruralnog razvoja, poboljšanju  bezbednosti hrane i iskorenjivanju ruralnog siromaštva.

Konvencija UN o eliminaciji svih oblika diskriminacije u članu 14. posvetila je pažnju položaju i pravima žena na selu, apostrofirajući brojne probleme sa kojima se suočavaju seoske žene u svakodnevnom životu. Žene na selu su bile i još uvek jesu u velikoj meri marginalizovana društvena grupa o kojoj se još uvek nedovoljno zna. Njihov veoma veliki doprinos u poljoprivrednoj proizvodnji, kao i u ruralnim zajednicama nije vidljiv, niti priznat, a njihov indvidualni položaj je često nesiguran i nezadovoljavajući. Najveći problem je nezaposlenost. Takođe, seoske žene su jedna od najranjivijih grupa kada su u pitanju jednake mogućnosti ostvarivanja ljudskih prava u svim oblastima javnog i privatnog života. Kućni rad, briga o deci i starima na selu gotovo se u potpunosti prepušta ženama. Tome se dodaje i rad u poljoprivredi, međutim ništa od toga im ne obezbeđuje prihode.

„Žene na selu bi trebalo da pokucaju direktno na vrata svojih mesnih zajednica ili opština i s punim pravom postave pitanje šta lokalna samouprava ima predviđeno za njih, koje mogućnosti mogu da iskoriste, bilo da se radi o zdravstvenoj zaštiti, obrazovanju ili nekoj drugoj oblasti života, kao i da se same organizuju i reaguju po pitanjima koja ih najviše dotiču, u sredinama u kojima žive. Udruživanjem i zajedničkim reagovanjem, žene na selu mogu da očekuju pomake u poboljšanju kvaliteta života“, zaključuje prof. Veslina Pelagić iz Fondacije za razvoj domaćinstva.