Iako nema preciznih podataka o tome, pretpostavlja se da su prvi gudački instrumenti nastali još u praistoriji sa idejom da oponašaju luk i strelu. Ovime je započeo akademsko predavanje o istoriji muzike kroz razvoj gudačkih instrumenata profesor Fakulteta umetnosti i violinista mr Igor Aleksić. Još su stari Grci, Egipćani, Rimljani koristili žičane instrumente – laute i harfe, ali se standardizovani instrumenti pojavaljuju tek u 16. veku. ,,Ove godine obeležavamo pet vekova postojanja gudačkih instrumenata u ovom obliku jer je pre 500 godina u Kremoni rođen Andrea Amati, prvi graditelj gudačkih instrumenata’’, podsetio je Aleksić koji ja napomenuo da je ova vrsta instrumenata nastala iz potrebe da zvukom asocira na ljudski glas, a oblikom na telo.

Osim o istorijatu gudačkih instrumenata, Aleksić je prisutnima preneo i zanimljivosti iz života poznatih violinista i kompozitora koji su uticali na njihovo stvaralaštvo. ,,Najveći violinista svog vremena Đuzepe Tartini je tvrdio da su mu note za delo došle u snu. On je sanjao da mu je sam đavo seo na krevet i počeo da svira. Muziku iz sna pretočio je u čuvenu Sonatu sa đavoljim trilerima’’, naveo je profesor Fakulteta umetnosti ,,ilustrujući’’ svoju priču zvucima pomenute Sonate. Prisutni na predavanju su saznali i da je, zbog riđe kose i svešteničkog poziva, nadimak Antonija Vivaldija bio crveni pop i da je autor ,,Četiri godišnja doba’’, uprkos činjenici da je godišnje zarađivao 50 hiljada dukata, sahranjen na groblju za siromašne. Bilo je reči i o nekim grandioznim kompozicijama Mocarta, Betovena i Baha čija se dela i danas smatraju kolosalnim, a koje u svoje vreme nisu bila najbrže prihvatana od publike.

Akademsko predavanje je završeno uz zvuke Kaprisa br. 5 Nikola Paganinija čije kompozicije, prema rečima violoniste i profesora Aleksića, i danas predstavljaju ,,nešto najteže u tehnikom smislu’’, a virtuoznosti ovog takozvanog đavoljeg violiniste su, veruje se, doprinele i njegove neuobičajene tetive koje su mu olakšale izvođenje svojih kompleksnih dela.